Tonem, ali ne dam se

0
93

Malo je reći da mi nikad nije bilo gore. Al zaista. Onaj progon je mačji kašalj za moje trenutne okolnosti. Apneja me uništava, nalazi su jako loši i sljedeća nedjelja će na novom snimanju dati eventualan odgovor za potpomognuto spavanje uz upotrebu nove verzije CPAP aparata. Tegobe neću opisivati no računajte kako bi se osjećali bez nekoliko tjedana sna, uz noćnu borbu za zrak. Na desetke puta sam se oblačio hitro za Hitnu, a par puta sam se već i pozdravljao sa svima.

Tu je i nezaposlenost, gomila odbijenica. Pokrenuo sam Bepovo blago da si stvorim radno mjesto, kad ga već nitko ne želi dati i kad mi država ne nudi baš ništa. No, ne može se ništa preko noći, pa tako ni Bepovo blago.

Tu je moj divni sin. S obzirom na gornje okolnosti teško doprinosim u onom temeljnom što on treba. Terapije su skupe (ali neophodne), dodaci prehrani i sve ostalo je uvijek na cijeni iznad normalnog prosjeka. Osjećam da podbacujem kao tata jer sam ograničen užasno. Uz to, nisu uspjeli neki projekti u kojima bi i on imao nešto skrbi. On me najviše podiže, ali i kad ga nema najviše me i spušta taj osjećaj da mu ne mogu više pomoći.

I tu su procesi, razni. U državi koja dopušta da te namlate svi mediji i svi pojedinci, a tebe uz ignoriranje presumpcije nevinosti vezuje za tajnost postupaka. Uz sve gore navedeno moraš dokazivati svoje, boriti se i protiv drugih, ali i protiv sebe i svog grijeha.

I na kraju, borba koju nitko neće. Borim se i dalje za djecu, puno manje nego prije. Otvaram vrata svoje kuće i primam ljude besplatno. Nemam pojma kako da im dam sve što trebaju, ali jednostavno ostavljam vrata otvorenima. Dolaze razne sudbine i kad tražim pomoć za te ljude, sve je teže dobivam. A opet, te ljude ne želi nitko primiti. Ja bi vrlo rado na malo odmora, ali da ljudi nastavljaju spašavati ove izgubljene obitelji i zaboravljenu djecu.

I sad kad sam ovo nabrojio, lakše se osjećam. Kako mi je jedna divna i skromna, ali vrlo duhovna, osoba rekla: “biti ćeš usamljen u ovoj borbi, ali i to ima svoj razlog”. Ne očajavam ljudi, želim vam svima pokazati da nikad nije nezgodno pomagati druge. I kad ste sve ovo pročitali znajte da postoje ljudi kojima je puno teže još, koji svoju djecu drže za ruku negdje daleko od nade.

Ne trebate mi slati poruke o “punoj podršci”. Ja znam u srcu tko je uz mene i tko je uz Vita. Teško da me može iznenaditi nešto u tom dijelu. Zahvalan sam prije svega strancima koji su dobili lice prijatelja u ovom mom kaosu. Zahvalan sam svakome tko je prije pomogao moj put i tko ga je spreman pomoći u ovakvim novim okolnostima. A prije svega, zahvalan sam anđelima Gospodnjim jer očito je da jedino oni pumpaju zrak noću u mene. ❤️

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here