Tko je bez grijeha, neka baci prvi kamen

0
223

” Čuvajte se od ljudi! Oni će vas predavati sudovima i bičevat će vas u sinagogama.”
(Matej 10, 17)

Svi mi koristimo Bibliju onako kako nam najbolje odgovara. To je istinitost ljudske slabosti i želje da pronađe rješenje ili barem pojašnjenje za okolnosti u kojima se našao, najčešće zbog svojih vlastitih izbora. Svi želimo rješenje i mir, no to ne može biti privilegij ljudi koji su se otisnuli u borbu za bolje sutra.

U vrijeme kad sam pokrenuo udrugu Senzori, a riječ je o prosincu 2014. godine, mislio sam da će najteži protivnici na putu bolje budućnosti djece s poteškoćama u razvoju doći iz samog sustava. Preduge liste čekanja na preglede, nezrele dijagnostike na području poteškoća u razvoju, kaotični sustav terapija i pomoći, izostanak timskog rada i liječenja, privid postojanja rane intervencije – sve su to realnosti roditeljstva djece s posebnim potrebama. Za strukturne promjene u našoj državi potrebna su desetljeća, ali neki od nas nemaju desetljeća na raspolaganju i kreću u bitke sa sustavom. To je bitka u kojoj si unaprijed osuđen na poraz; sve tektonske promjene u Hrvatskoj socijali i zdravstvu, moguće su samo kroz parlamentarnu većinu. A mi smo svi zajedno uvijek teška manjina, gdjegod se pojavili na prosvjedu.

Naši zdravstveni, socijalni i obrazovni sustav su plod nezrele demokracije u kojoj načela postaju samo bezlične ustavne kategorije, dok zakoni jamče prave koja su na terenu neodrživa. I Ustav i zakoni, a posebno podzakonski akti, roditeljima djece s poteškoćama u razvoju i samoj djeci jamče mnogo toga što nikada neće dobiti. Mi ne živimo u vremenu zavjera i urotničkih organizacija, već u vremenu posvemašnjeg kaosa u kojem se lukavci dobro snalaze, a oni opterećeni i umorni tonu na dno društvene pozornice.

Sve bitke protiv koju sam svjesno preuzeo na sebe da izgradim budućnost svog sina i pokojeg djeteta poput njega, nisu nimalo prljave u odnosu na bitke koje zapodjenu ljudi jedni protiv drugih. U tim bitkama razumiješ zašto je Thomas Hobbs rekao da je čovjek nepredvidljivo agresivan i da je čovjek čovjeku vuk. Istina je da nijedan sustav ne može nanijeti čovjeku štete koliko mu to mogu nanijeti ljubomorni, nezadovoljni i izgubljeni pojedinci. Čovjek koji gradi jednostavno nema vremena za razgradnju tuđega, ali čovjek koji je prirodno ljut na svoju vlastitu prirodu, taj ima svo vrijeme ovog svijeta za razgradnju i uništavanje. Takvi pojedinci su ništa drugo nego lovci na ljude. Uništavaju živote i pritom gaze i nedužnu djecu, samo da bi dokazali kako je netko manji čovjek od njih.

Da živimo u zdravom društvu, bilo bi normalno da netko nekoga optuži i da mu se onda utvrđuje krivnja. Ukoliko se ona utvrdi, on treba odgovarati kako su predvidjeli zakoni. To je sloboda demokracije, reći nešto slobodna uma. Međutim, izostaje onaj povratni mehanizam ukoliko je netko lažno iskazivao u javnosti. Zakon za to predviđa kazne, no put do ostvarenja istih je višegodišnji i prepun procesnih prepreka. U prijevodu, da bi pobijedio ljude koji su te prokazali zbog svojih vlastitih uvjerenja, motiva ili strahova, potrebno ti je golemo vrijeme koje si želio pokloniti svom društvu – vrijeme gradnje nečeg nasušno potrebnog.

Kad nekoliko ljudi baci kamen, javlja se efekt mase i kamenovanje je nezaustavljivo. Ne možeš braniti svaki pojedinačni kamen, već samo možeš sklopiti ruke u molitvu i zatražiti Gospodina da te zaštiti. Jedno je sigurno, ostvariti će se proroštvo evanđelja koje govori kako je iskazano u prvom paragrafu ovog teksta:

Čuvajte se od ljudi! Oni će vas predavati sudovima i bičevat će vas u sinagogama.
(Matej 10,17)

Ja sam u posljednje tri godine prošao pakao. Nažalost, bičevanja nije bio lišen ni moj sin, kao ni ljudi koji ga okružuju, mada posve nedužni i vrlo rijetko čimbenici u bilo kojem mojem djelovanju. To boli, strašno boli. Jedan zli jezik i bič koji je opekao moga sina boli kao tisuće ljutih jezika koje sam osjetio na leđima. To je bol oca kojeg evanđelje teško može utješiti.

Ja sam KRIV. Doista, kriv sam za brojne propuste, pogrešne poteze, krive odluke. Prečesto sam bio u okolnostima u kojima ne postoji ispravan potez i pravednički akt. Radiš korake i znaš da ćeš biti progonjen i kamenovan. Puno stvari ne bi napravio kako jesam, da sam na početku znao precizan položaj djece i mladih s poteškoćama u razvoju, a prije svega nepostojeću budućnost za njihove potencijale u našem društvu.

Ali ja svakako NISAM KRIV za ono što me optužuju. Ja nisam ukrao ničiji novac, jer bi tako krao i od svog sina za kojeg bi dao sve. Ne samo za njega, ja bi dao sve za brojnu bolesnu djecu. Znate zašto? Zato jer su ona moje spasenje. Jedino u njima osjećam živog Boga i platio bi to prisustvo sa svime što posjedujem u životu. Sve bi dao za to.

Moje suđenje će biti dugotrajno i iscrpljujuće. Cijelo to vrijeme zli jezici će me bičevati. Volio bi da sve možemo dovršiti u nekoliko tjedana, no pred nama su sigurno godina i pol suđenja, nakon čega ide čekanje pravomoćnosti. Sve do trenutka neke pravomoćne presude ja bi se trebao osjećati kao nedužan i slobodan čovjek. Ruku na srce, tko se tako može osjećati pod bičem?

I prije nego što završi suđenje, mnogi će htjeti vratiti kamen koji su bacili, poništiti bič kojim su sudili. To nije moguće. Moguć je oprost, zato u svemu ovome samo je jedna stvar na kušnji – moja vjera. I moja ljubav prema Vitu – je li zaista veća od ovog svijeta?

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here