Sretna Nova 1992.!

0
263
Djeco, sretna Nova!

Oprostite mi ako loše brojim, no nekako smo najviše spominjali ’91 u proteklih 365 dana. Čini se da je to najduža godina u povijesti jer na našim prostorima traje već desetljećima. Nema nijedne godine na našim prostorima u kojoj sekunde tako lijeno prolaze.

Doista, želim nam svima u duhovnom i osobnom smislu izlazak iz 1991. godine. Želim nam svima da ovo bude godina u kojoj ćemo 1991. konačno nazvati Starom godinom. Ne znači to da će biti zaboravljena, ali znači da je nećemo ponovno proživljavati na račun budućnosti naše djece. Ta lijena godina pojela je mnoge živote, te se tako debela i masna nametnula kao gospodar vremena u Hrvatskoj. Gospodar svačije budućnosti.

Što će reći branitelji? Zar je svaka želja za prosperitetnom budućnošću bez podjela antidržavna? Mislim da moramo prestati razmišljati što će tko reći u odnosu na prošlost, ma koliko bilo neodgovorenih pitanja. Nijedan taj odgovor neće ozdraviti moje dijete, niti će mu osigurati dostojno življenje u neovisnoj Hrvatskoj. Dosta mi je ’91 i stvarno bi konačno želio istupiti iz te godine u sljedeću, kako bi moje dijete i moj nećak, a i ostala djeca, dobili priliku izroniti iz močvare pune kostura. Ne zato jer ne želim odati poštovanje svima onima koji su krvlju stvarali ovu državu, već zato što nam svima želim Novu, a ne rabljenu godinu!

Živi su uvijek važniji od mrtvih. Življenje je uvijek važnije od ideologija. Mi smo i prošlih 365 dana živjeli u godini ustaša i partizana, branitelja i agresora, žrtava i tlačitelja. Čim poželimo odmor od takve teme, dogodi se neka obljetnica koja rasplamsa strasti. I nikako, baš nikako, ne uspijevamo izaći iz ’91, kao ni Bill Murray iz Beskrajnog dana. Mi pak imamo, beskrajnu godinu. Razumijem da će neki ljudi, opravdano ili neopravdano, ostati uvijek u toj godini.
Mi moramo dalje radi naše djece.

Lipi moji, Nova će biti zaista sretna ako njene stranice već unaprijed nisu išarane simbolima prošlosti. Moj sin nikada neće razumjeti ratove. Nikada neće razumjeti zašto pušku uperiti u čovjeka. Neće razumjeti da se nekoga progoni jer je drukčiji. Neće to razumjeti jer je i sam vrlo drukčiji. Moj sin ne zna za bolje stanje od svoga. A mi, mi znamo za bolje, ali pristajemo biti autistični šetači kroz beskrajnu godinu.

Sretna nam bila 2020., godina u kojoj će polako nestajati stereotipije prošlosti ukoliko se okrenemo djeci i njihovim potencijalima!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here