Rušiti mitove o sebi

0
260

Ljudi općenito vole mitove. Redovan život je javnosti dosadan. Redovna borba za zdravlje ili blagostanje je dosadna. Tiskovine danas prodaju mitove – prvo ih stvaraju, a onda ih ruše.

Naučio sam u posljednje tri godine da čovjek treba srušiti mitove o sebi prije nego što netko drugi sruši sve ono što zaista jesi. Jedan čovjek je osobito mrzio ideju o meni kao dobročinitelju, s obzirom da me još 2005. godine razvlačio po medijima kao organizatora nelegalnih borilačkih turnira. Bio je tih nekoliko godina dok sam i sam pripadao svijetu poduzetništva, usiljenih zabava i pretencioznog menadžerstva. Nakon što sam dobio nagradu Ponos Hrvatske, vratio se u moj život lukavo i tražio pomoć za svog sina. Ja sam pomoć dao, osigurao mu besplatno savjetovanje u našoj udruzi, ne znajući da je on na tajnom zadatku. Snimio je sve što ne valja u mladoj udruzi, okupio šačicu nezadovoljnika i krenuo rušiti sve što sam stvorio, po cijenu dobrobiti mog djeteta. Kolika je kukavica svjedoči to da ga ni nema na klupi za svjedoke, jer je on svoje demonsko poslanje izvršio. Bogu mu bio na pomoći, da mu duša pronađe put.

Je li taj čovjek kriv? Nije. Krivac sam ja. Dopustio sam da mit o meni bude čak i nagrađen Ponosom Hrvatske. To je sve bio mit, stalno sam to ponavljao sebi u bradu, a opet se nisam othrvao blještavilu javnosti. Nekako sam u početku mislio da će ta javnost pomoći rad mojih udruga, no u dubini duše sam znao da će pokušaji mijenjanja socijalne pravde u ovoj državi biti osuđeni na vojske neprijatelja. Većina humanitarnih udruga koje se financiraju iz proračuna štite sustav koji ih hrani mrvicama. Njihovom vodstvu tata Slaven je bio trn u oku, oduzimao im je medijski prostor. Prijavljivali su me stalno dječjoj pravobraniteljici, Ministarstvu, DORH-u.

A krivac sam ja. Kad su novine prvi put radile reportažu o Vitu, Vitovoj mami i meni, osmislile su prvu veliku laž. Objavljeno je da sam prodao svu svoju imovinu kako bi pomogao sinu, što nije istina. Napustio sam svoju karijeru, ali nikada nisam rekao da sam prodao imovinu. Većina medija je prenijela tu priču i laž se nastanila među nama. Kada je progon konačno krenuo, novine su spremno pisalo “lagao je, ima još uvijek kuću!”

To je tako kad se stvori mit o nekome.
U stvarnosti sam bio očajan otac koji se bori na sve moguće načine da stvori bolju budućnost svome sinu i djeci poput njega, s obzirom da ih čekaju mizerna socijalna prava na razini prosjaka, nedostupnost liječenja, te boravak u hladnim instituacijama u konačnici, gdje ih u ekstremnim slučajevima vezuju i sediraju. Nisam bio spreman pristati na taj budući zatvor i budućnost u kojoj moj sin neće upoznati ni prijateljstvo niti ljubav. Budućnost u kojoj ne on nevažan, a njegovi potencijali samo tihi vapaj šarenog dječačića.

U medijima smo mogli čitati kako činim velika djela. Sve su to bili očajnički pokušaji da nizom malih djela stvorimo košnicu dobrote koja će zujati u mnogim glavama. Nisam bio veliki dobročinitelj, već smo zaboravili činiti male radosti svom susjedu i bratu. Radio sam sasvim obične stvari čija jeka je postajala puno veća od njih samih.

Ono što želim svima u Novoj godini je da slomite mitove o sebi. Oduzmite si hvale! Tako ćete sačuvati ono što zaista jeste.

Sve što sam činio dobro, plod je očinske ljubavi i Božjeg milosrđa. Sve što nije valjalo, neka se piše meni.

“Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni.”

Djela Apostolska (4, 9-11)

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here