Raskinut ugovor Hrvatske Salezijanske provincije i Grada anđela

0
2999

Prije svega, tužan sam. Ljutotužan. Ali svakako više tužan. Hrvatska salezijanska provincija je odlučila raskinuti ugovor s udrugom Grad anđela kojoj sam predsjednik, zbog nezadovoljavajuće dinamike obnove dvorca Dioš. Uh, kako to ružno zvuči na papiru.

Posljednje tri godine sam grčevito branio ostanak Grada anđela na Diošu. Šutio sam o svemu, trpio, borio se sa samim sobom. Sve za još jednu priliku da izgradimo nešto na mjestu gdje je sve već odavno propalo. Dao sam sve od sebe na Diošu, kako u 90 dana koje sam proveo u hladnom dvorcu, tako i u mračnom periodu koji je uslijedio. Griješio sam na puno mjesta u životu, ali Dioš nije jedno od takvih mjesta. Žao mi je što je malo tko to vidio.

Prije svega se želim zahvaliti brojnim donatorima i volonterima Grada anđela. Otpočetka su svi gledali ovo kao nemoguću misiju, no ja sam želio da svi vjerujete u moguće. Apsolutno je moguće graditi ovakve stvari sve dok se ne umiješa ljudska zloća. Moguće je spasiti stare građevine od propadanja. Moguće je izgraditi ono što država ne daje djeci i mladima. Moguće je, ali ja u tome nisam uspio. Hvala svim donatorima koji su uložili novac i materijale u Dioš. Ne mogu vam puno obećati, ali jedno mogu – nastaviti ću graditi Grad anđela na mojem imanju. Nadam se da će  resursi ugrađeni u dvorac biti poticaj Hrvatskoj salezijanskoj provinciji da nastavi projekt na dobrobit djece i mladih, te privede dvorac društvenoj namjeni kako je predviđeno restauratorsko-konzervatorskim elaboratom.

Volonterima Grada anđela velika hvala na povjerenju. Oprostite mi, bolje nisam mogao od ovog. Nastojim vjerovati da će svi sati koje ste uložili u dvorac biti blagoslovljeni i da će na tom mjestu i bez mene niknuti nešto što će vam predstavljati čast i ponos. Hvala svima, a posebno mom Ivanu koji je proveo duge dane samnom na dvorcu, Žmegi koji je radom po najvećoj zimi spasio kapelicu od urušavanja, Ogiju koji je spasio diošku kulu od propasti, Danijelu koji je bio vrijedan prijatelj, Peri Poslovođi koji me pratio u teškom početku. Hvala i ljudima koji su me optužili, za sve ono što su nesebično dali na Diošu. Hvala tehničkoj školi Daruvar, Elkomu i drugim tvrtkama i pojedincima na podršci tijekom organizacije Noći anđela 2016. Hvala obiteljima Golub, Žmegač, Kopriva, Svoboda, Žuti, Baščevan i ostalima na gostoprimstvu. Hvala brojnim prijateljima s Facebooka koji su me posjetili na dvorcu i u plodovima čije pažnje sam bio blagoslovljen uživati. Bilo je to 90 dana koje ću zauvijek nositi u srcu i koji su mi pokazali koliko su velika ljudska srca kada pogledaju ljubavlju.
Sigurno sam ovdje mnoge nepravedno izostavio, no nastojati ću to ne napraviti u knjizi koju pišem.

Sve optužbe koje su me zadesile nisu mi teške kao gubitak Dioša. U njega sam ugradio svoje vrijeme, svoj rad i svoj novac. Sve sam to ugradio u mjesto gdje me je dovela moja vjera. Možda sam sve to ugradio u krivo vrijeme, a tako se zove i moja knjiga. Krivo vrijeme. Ovo je vrijeme u kojem će me ponovno javnost razapeti na čelu sa vojskom pravednika. Neka tako bude…

Moj put ostaje isti i zove se Grad anđela. U mojoj obiteljskoj kući u Igrišću je besplatno odsjelo preko trideset obitelji za vrijeme pregleda, terapija i ostalih posjeta zagrebačkim bolnicama. Nastaviti ću služiti svojoj zajednici na takav način i poslušati ću savjet vrlo duhovnog čovjeka koji kaže: prvo kuća pa dvije kuće. Onda možda ulica, selo, grad. Grad anđela.

Vratiti ću se domu svojemu, svome Gradu anđela. Naučio sam na ovom putu da je Grad anđela tamo gdje je nasmijan moj sin. Nekim neobičnim Božjim blagoslovom uspijevam na isto mjesto ugostiti i nekoliko druge djece s njihovim obiteljima. Što li je to nego Grad anđela?
Želja mi je svakom donatoru prići svjetla obraza i reći – evo brate, evo sestro, nastavio sam graditi časno i s ljubavlju. A da bi to mogao, sve se karte moraju posložiti na stol – sve okolnosti oko obnove dvorca Dioš. I to ću napraviti ponajviše radi sebe, da mogu dalje dostojanstveno u svojim očima. Uslijediti će niz članaka s objavom dokumentacije o obnovi Dioša, s troškovnima i isplatama, stanjem pri ulasku u dvorac i stanjem pri primopredaji.

Puno toga bi na ovom kraju mogao reći vlasnicima dvorca pred koje sam došao s idejom pomaganja djeci i mladima s poteškoćama u razvoju. Puno toga mi je na duši, ali ostati ću vjeran onome što sam iskazao svima ostalima u ovom tekstu.

Hvala.

A tebi Diošu, stari prijatelju, pozdrav do nekog novog vremena.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here