Prvi dan škole

0
144

Prvi dan škole. A u školi nema mog prvašića. I to smo odgodili, kao i mnogo drugih stvari. Sve vrvi od djece koja idu raditi potpuno normalne stvari, oko kojih nema previše drame. Među njima je i moj nećak, moje dobro zlato. Ali ne i moj sin. Uhvatili smo sedam godina uz pokoju riječ, uz puno stvari koje znamo, te uz milijune stvari koje ne radimo poput drugih. Danas se na njegovim leđima neće naći vesela torba, a on neće krenuti putem prijateljstava i uspomena. On to ni ne zna pa tako ni nema za čime žaliti. Pogađa nas koji znamo koliko vrijede uspomene iz školskih dana. Zaljubljivanja, prijateljstva, utakmice.

Mi ćemo igrati neke druge utakmice koje nitko ne očekuje i za koje rijetko tko zna. Utakmice bez publike, bez glasnog navijanja, bez jasne pobjede. Stvarati ćemo uspomene tamo gdje se čini da je cijeli svijet odlučio da uspomena neće biti. Nepredviđeni za uspomene kako ih je svijet smislio. Nećemo biti u rijekama radosti. No, naučili smo radovati se rijekama i mahati im s udaljene obale. Učimo se biti sretni s onim što imamo i da nas manje boli ono što nemamo. Na stranu cijela naša romantika, neke stvari će uvijek boljeti. Danas će neku djecu jedan tata gledati s veseljem oko srca, ali s tugom u očima jer među njima nema posebnog dječaka.

Nadam se da roditelji znaju koliki udio u blagu uspomena su dobili samim ulaskom njihove djece u školske klupe. Tamo će njihova djeca pričati s prijateljima, igrati se novih igara. Oni će ih pustiti da sama otkrivaju taj divan svijet đačkih dana. Divnog li dara. Pitam se, znaju li to?

A mi? Mi ćemo se voljeti. Kad sjedneš tako negdje daleko na hladan kamen s kojeg promatraš svijet, razumiješ tko je bio Mali Princ. Shvatiš zašto je bio s drugog svijeta. Svi se inspiriraju njegovim divnim riječima i osjećajima, ali rijetki vide oko sebe male prinčeve.

Mali princ je ispisao retke za vječnost. Nije to mala stvar. Računam kako ih piše i moj nesuđeni prvašić. Sigurno je da je u svijet pustio jako malo riječi, ali da je brojne napisao na mojoj duši. Umjesto da ja njega spremam za školu, on mene sprema za vječnost učeći me što je ljubav.

A ljubav nije strah. Ljubav nije misao o onome što nedostaje. Ljubav je boja ovog dana. Kakva, ovisi o nama samima. Razvuci sunce do tog hladnog kamena, tata. ❤️ Možda nas nije zaboravilo, samo je pospano. 🌞

Neka je svima sretan i veseo prvi školski dan. Uživajte u običnom jer u tome se duše kupaju.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here