Prijevarama i utajama do oduzimanja svake egzistencije meni i mom anđelu

0
501

Naslov vam zvuči predramatično? To je praslaba riječ za ono što se događalo 2017. godine na dvorcu Dioš. Javnost, nažalost, još uvijek ne razumije kakvi su se to ljudi našli na naslovnicama kao veliki pravednici u borbi protiv najvećeg zla – tate Slavena. U borbi protiv običnog tate čiju želju za boljim životima djece uopće ne razumiju. Našli su se u borbi protiv svega što je moj sin trebao imati na putu zdravije budućnosti, a narod ih je slavio.

Početkom 2017. godine imali smo niz uspješnih promocija knjige “Vidim te” iz koje sam financirao potrebe svog sina i obnovu dvorca Dioš. Te divne promocije su bile posljednja bonaca pred oluju koja se skuhala u prosincu 2016. godine kada je samoprozvani “volonter” Saša Šimek stupio u zapadno krilo dvorca Dioš kao budući izvođač radova. Tu je već skovan plan da se mene iseli iz Dioša, te da se polako počne preuzimati ta velebna građevina. Zar da im stranac bude cijenjen više nego oni sami, koji su desetljećima gledali nemoćno u tu zapostavljenu građevinu?

Promocije knjige su se odvijale značajno bolje od očekivanog, uslijed velikog truda organizatora promocija diljem Hrvatske i u Njemačkoj. Počeli smo prikupljati novac preko knjige, ali i donacije uplaćene na račun udruge Grad anđela koje bi uslijedile nakon svake promocije. Grad anđela je višestruko profitirao, donacije su bile sve veće, a sama prodaja knjige je ostvarila 54.000 kuna sredstava uplaćenih na žiro-račun udruge Grad anđela. Kako sam knjigu sam pisao i otisnuo je bez troškova za udrugu, to me činilo najvećim donatorom udruge. Ja to nisam tako gledao, no pojavljivanje novca od knjige i povećanje salda na žiro-računu su rasplamsali apetite bogatih ljudi. Bogatih “volontera” Grada anđela. Smislili su plan i dosad im taj plan savršeno prolazi jer nitko nije htio temeljito istražiti ovu priču kad ima univerzalnog krivca, nagrađeni Ponos Hrvatske, tatu Slavena. Lopov koji krade nije vijest, ali tata Slaven svakako jest.

Međutim, prijeđene su granice. Jedno je prijaviti nekoga za nepravilnosti, a drugo je prijetiti mu, oduzeti egzistenciju i pobrinuti se da u javnosti više nikada nema glas. Jedno je voditi borbu protiv lošeg uz određeno čojstvo, a drugo potpuno uništiti čovjeka i oduzeti prilike njegovom djetetu s posebnim potrebama. Da, prijeđene su sve granice.

Kada nam je potkraj siječnja 2017. ponestalo knjiga, preko svoje tvrtke Tata Slaven j.d.o.o. sam naručio još 2000 knjiga. Na prijedlog Saše Šimeka, taj posao sam ustupio Daruvarskoj tiskari koja je za to izdala račun od 13.000 kuna. Knjige nikad nisam dobio, iako sam uplatio predujam od 6.500 kuna.

U to vrijeme imali smo oko 400 narudžbi za knjige i živjeli smo san. Ljudi su naručivali po nekoliko knjiga, svi ujedinjeni u pomoć Vitu i drugoj djeci kroz Grad anđela. Knjige su doista i otisnute, no preuzeo ih je Saša Šimek i odnio u svoju kuću. Bilo je to dvadesetak dana prije njegovoj javnog pojavljivanja na Provjerenom Nove TV 09.03.2017.g. Knjige je naravno zadržao jer je znao da su one moja jedina egzistencija i da će mi tako uskratiti normalan život. Ne samo to, uskratio mi je i mogućnost da pomognem vlastitom djetetu.

Naravno, nakon ispunjavanja kaznene prijave protiv mene zajedno s Natašom Ružičkom, Tomislavom Vezmarovićem i Zvonimirom Rukavinom, knjige je odbio predati. Iako je Daruvarska tiskara o tome imala sva saznanja, uputili su mi dopis o prisilnoj naplati preostalog iznosa za tisak knjige. Time su mi ubili poslovanje – proizvod nisam imao, a narudžbe su stizale svakodnevno. Više nikoga nije zanimalo ništa, vrtjeli su se naslovi o lopovu i prevarantu tati Slavenu, a ispod svega jedna družina ljudi je samovoljno odlučila uzeti mi sve. Veliki pravednici, nema što!

mde

Daruvarska tiskara je svoj posao pošteno odradila, no ne ulazim u to koliko su htjeli ovakav rasplet. Činjenica je da su im knjige kasnije vraćene, nekoliko mjeseci nakon što su preuzete od Saše Šimeka. Iste nisu dostavljene na moju adresu, te vjerojatno čame u nekom skladištu jednako kako i ja čamim u nekom napuštenom kutku Grada anđela. čekajući da se pojavi neko svjetlo.

Zašto nakoliko ovoliko vremena pišem o svemu? Zato što je dosta ponižavanja, diskreditiranja i samovolje! Zato jer je skupina bogatih i lažnih volontera oduzela mom sinu brojne mogućnosti za oporavak. Moje dijete je trpilo velike bolove, a novac koji je bio nadohvat ruke da mu pomognem su mi oduzeli. Samo zbog svog bolesnog apetita da grofuju kao veliki pravednici u zaboravljenom dvorcu čija je obnova procijenjena na više milijuna eura. Stavili su šapu na njega prijevarno se legitimirajući u javnosti, ali ja sam objavio činjenice o tome kako smo obnavljali dvorac Dioš. Protiv četvero osumnjičenika podignuo sam i kaznenu prijavu za počinjenje kaznenih djela prijevare i protupravne naplate. Protupravno su naplatili radove označene crvenom bojom, a nekoliko dana nakon toga prevarili javnost u emisiji Provjereno.

Možda u svemu ovome prođu nekažnjeno, no prijeđene su odavno neke granice. Ukoliko uskoro priznaju svoja nedjela, još uvijek ima u mom srcu mjesta za oprost iako je to to ranjeno srce jednog tate. Ukoliko ne priznaju, neću stati.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here