Pjesma NE DAM TE, DJEDE

0
9

Rekoše mi da si pijanica
probodena, bolno kriva lica
u kući svojoj naopak i strog
u kafani šaljivdžija i Bog
rekoše da si bio zbilja loš
orden tvoj da je hrđav broš
da si bio ćudljivo, mrko svoj
nikakav narodni ni naš heroj
a nađoše te lakše pijanog
nego u ratu teško ranjenog
u glavi ti zloban švapski metak
prekrio bukovački cvijetak
preživio si kišna nosila
i sva ti muka za orden bila
da si otišao među sjene
ne bi danas ni bilo mene
niti bi bilo ni ove pjesme
a ni sjećanja batinske česme
i zato kažem ne dam te, djede
ne dam da ti ordenja blijede
i kad narod potopi čovjeka
Dunavom duša živi dovijeka

(sjećanje na djeda Slavka, na slici uz nabujali Dunav u Batini našoj baranjskoj)

Previous articlePrvi dan škole
Next articleNaočale zvane autizam
Tata Slaven
Običan tata i griješnik koji spašava dušu, gradi Grad Anđela, ljubi svog sina, nastoji činiti dobro i što manje griješiti, utječe se bl. Stepincu, obraća se kroz duhovno stvaralaštvo i djela, zalaže se za socijalnu pravdu i sretniju budućnost posebne djece u državi koja zapostavlja brojne mlade živote. Prosječni pisac knjiga duhovne tematike i satiričnih članaka na čakavici.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here