Ostani uz mene

0
90

Pomalo je bizarno da ovaj tekst započnem sa splitskim Đavolima i njihovom predivnom pjesmom iz 1988. godine “Ostani uz mene” koja kaže:

Sve vrti se oko nas okreće
Osmijeh na licu mom samo skriva moju bol
Ostani uz mene noćas kada odu svi
Svjetla dok se gase ti uz mene ostani
I suze reći će ti vise od riječi

Crkva danas plače na brojnim područjima. Onaj mali Isus u njoj vapi – ostani uz mene!

Kad kažem Crkva, mislim na sve nas. Kao čovjek sam vrlo buntovan. Poduže vrijeme razmišljam o napuštanju Crkve. Smeta me i ljuti nepravda u njoj. Sve rjeđe razumijem crkveni vrh i njegovo ljubovanje s državnim vrhom, u vremenima kada društvo neumitno tone u neimaštinu, bolest i beznađe. Političari žive jako dobro, vrh Crkve živi još mnogo bolje. A narod koji je izabrao političare i koji se zaputio u Crkvu zbog nekih ideala skladnijeg i sretnijeg življenja svih nas, živi sve opterećenije, umornije i nesretnije. Smeta me to i jako me ljuti. Želim da Crkva kao organizacija bude prvenstveno prijatelj svakog čovjeka i rado viđen dio društva pa čak i tamo gdje su ljudi koji se ne osjećaju vjernicima. Želim da je Crkva sinonim dobrote i ljubavi, istinski prijatelj koji trči u pomoć, topla utroba u kojoj se savijemo poput fetusa kad nam je potrebna ljudska toplina.

Gledajući bogatstvo Crkve, teško se opirem razmišljanju da je veliko licemjerje imati zlatne riznice i bogate podrume u vrijeme kada neka djeca čekaju mjesecima na plaćanje terapija koje im spašavaju život. Ne, nije istina da Crkva ne pomaže, no mora se postaviti pitanje kadroviranja u Crkvi i modernizacije organizacija koje brinu o potrebitima. Crkva u svakom vremenu prije svega teži vlastitom očuvanju, a u posljednje vrijeme se, nažalost, čuva i razvija kroz paktove sa svjetovnim odličnicima. Jedini način na koji se Crkva treba bogatiti jest kroz broj duša koje se njoj utječu i koje preko Crkve traže svoj put u nebo. A u toj Crkvi ne smiju vidjeti bogatog gospodarstvenika već nekog tko razumije život običnog puka u državici iz koje bježi sva sila mladog naroda. Naime, Hrvatska je puno izgubila u Domovinskom ratu, ali značajno više u razdoblju nakon rata kroz iseljavanje i raspad demografske politike i obitelji. Bolno mi je gledati kako se Crkva bavi zločinima prošlosti, a današnje patnje i masovne grobnice živih mrtvaca ne primjećuje.

Često gledam ljudsku muku kroz bolest djece i neimaštinu roditelja. Unatoč Caritasu i sličnim organizacijama koje značajno pomažu narod, brojni vapaji ni ne stižu na ta mjesta. Brojni ljudi se ne osjećaju vjernicima pa tako i zaziru od pomoći koju bi mogli primiti. Veliki broj ljudi je preponosan i teško im je prositi i pitati pomoć. Da bi popravili njihove živote, mi kao Crkva moramo biti s narodom svakoga dana. Ne smije postojati gladno i bolesno dijete u vremenima zlatnih riznica u Crkvi! Ne smije, ja to odbijam kategorički i ne zanimaju me priče o održivosti tvrtke stare 2000 godina.

Na dane sam toliko ljut da poželim ne biti dio Crkve. Međutim, tada se sjetim svećenika i časnih sestara koji predano vrše službu Božju i čovjeku su predani prijatelj. Vidim tada svoje prijatelje kako odlaze na misu i nakon toga čine dobra djela u životu. Oni ne pomišljaju na odlazak iz Crkve već tvrdoglavo žive ideale kršćanskog života. Vjerojatno razmišljaju vrlo slično poput mene, a svoje želje utkaju u onaj dio liturgijskog slavlja gdje molimo za Papu Franju i biskupe. Molimo da im Bog izlije duha mudrosti, između ostalog, da u današnjim vremenima prepoznaju kruh svagdašnji koji je narodu toliko potreban.

Ostani uz mene, odzvanja mi u ovoj ludoj glavi. Ostani! Da, ljuti bijeg bi bio pobjeda baš onih iskvarenih kriterija življenja današnje Crkve. Nitko ne bi izgubio mojim odlaskom iz Crkve koliko ja sam. A Isus, naša stijena i naše sidro, će uvijek biti prisutan u Crkvi sve dok barem jedan čovjek ima izvornu vjeru. Mi smo danas ipak značajno bogatiji u tome i možemo biti sretni zbog puno divnih ljudi koji vrše i Božju i karitativnu službu kao posvećeni ljudi ili laici. Oni su moje svjetlo u tami.

Ostani uz mene kažu Đavoli, a ovog puta su u pravu.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here