Nisam od svijeta

0
178

Dobro je dok sam doma, jer kad zakoračim u svijet osjećam se kao zadnja budala. Sad će vjernici reći “nisi od svijeta” i kad im odgovorim uzvratiti s Božji blagoslov i nestati ☺️. No doista, ja kao da nisam srastao s ovim svijetom nebrige i nerazumijevanja za druge. Kad pričam s ljudima što radim, kažem eto razvijam Dom Anđela i buduće programe Grada Anđela. Onda ponavljaju opet “šta radiš” jer rad podrazumijeva plaću. Kažem da nastojim uspjeti s malom nakladničkom kućom Bepovo blago, na što me opet pitaju što radim za novac točno. Pa ništa, eto. Predao sam se u Božje ruke i živim od ničeg, odnosno od Božjeg blagoslova. Nekad nemam za ništa, nekad imam. Slao sam ja i molbe za radno mjesto, no od početka progona imam niz odbijenica. Šta da onda ja radim? Pita li se država, dok ima svoj neki tempo postupaka, kako da živi čovjek bez presumpcije nevinosti? Ne pita se, pa onda eto živim kako se Bog pita. I ne razumijem, iskreno, šta je tu čudno?

Kažu mi onda, pa trebaš iznajmljivati kuću kao i ostali u selu. Možeš dobiti 2.000 kuna za jednu etažu. Mogu. I onda sve ono što želim Bogu služiti na ovoj kući, pada u vodu. Iznajmiti ću prostor i neću ga imati. Ja sam odabrao slijediti svoju vjeru i pružiti smještaj drugima, a pritom će o plaći, prvenstveno onoj nezemaljskoj, brinuti Bog. Pa ako sam u njegovoj službi, zar da na njega ne računam? 🙏

I onda gledam zbunjena lica prožeta s “dobro, ali…”. Nisu to loši ljudi, nimalo. Samo se ne razumijemo jer odlučio sam služiti. Nisam se zavjetovao na siromaštvo, no služba ne podrazumijeva neke osobite plaće na ovom svijetu. Da, mnogi bi se posvetili sebi u mojoj situaciji: pokušali stvoriti više za Vita, taman pregazili brojne druge. Smiješno mi je i licemjerno kad nekoga optuže da je ukrao 5 milijuna državnog novca, no to je manje nego ako je netko optužen da je zaradio na bolesnoj djeci. A kome je ovaj gore ukrao 5 milijuna nego i zdravoj i bolesnoj djeci? Dalje, mnogi bi u mojoj situaciji pokušali odblokirati privatne račune. Neki bi se objesili na državne jasle. Vidite, ja bi isto da mi je bolje. Želim svom sinu više nego što mu mogu dati. No moje srce pripada onima u potrebi nečijeg milosrđa. Pripada djeci koja nemaju gdje. Propada patnicima ovog svijeta koje nitko ne primjećuje. Ne mogu prolaziti tako bešćutno pored braće i sestara koje je nevolja natjerala na dalek put, gdje će im svega faliti. Ne mogu gledati statistike po kojima svijet stvara bolesnu djecu. Sve je to nekako važnije od mene.

Da, ja ne mogu pobijediti ovaj svijet. Ne mogu pobijediti ni šačicu ljudi ujedinjenih u zlu. Ne mogu zapravo pobijediti nikoga. Mogu se samo boriti na strani na kojoj pripada moje srce.
Puna su usta svima hrvatskih branitelja. Nitko ne razmišlja o tome kako su oni stavili život na raspolaganje tamo gdje im je srce pripadalo. Nisu jaukali kako zlo proždire Hrvatsku, nego su se borili. Napustili su kuće i poslove. Neki su također bili u snazi, ali nisu napustili ništa! Dok je padao Vukovar jeli su pizzu i pili Coca-Colu, kao da je to savim običan dan.

Ja ću izgubiti isto, ali ću ponosno u srcu biti branitelj. Čega? Ako vam to moram reći, onda ne spadate u moj svijet.

Ljudi misle da sam prošao puno. To je ništa još, ništa od onog što mi je namijenjeno. I već znam da ću biti opet vrlo sam, ako izuzmemo obitelj. Sam u ratovanju, mada će biti puno generala i mudraca. Ne ljutim se ja na ljude. Ne možemo se razumjeti u svemu. No možemo se voljeti i podržavati. Kako jedan prijatelj kaže, teško te razumjeti, ali isto te podržavam.

Večeras će jedna obitelj spavati na parkingu jedne bolnice. Ili to, ili će doći u Dom Anđela. Da žurim iznajmiti kuću i da im dokinem jednu Gospodnju oazu? Jer ako nemam, ne trebam dati. Neću. Radije propala budala ću biti, ali budala koja slijedi svoje srce i svoju vjeru više nego svijet.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here