Nestade mit, ostade griješnik koji se trudi

0
80

Moram vam iskreno priznati da nisam siguran šta je točno bolje u nekom običnom ljudskom smislu, biti slavljen preko svake mjere ili progonjen. Prije dvije godine iskakao sam iz paštete za što sam ponajviše i sam kriv jer sam puno pisao i i objavljivao. Dolazile su na stotine poruka i na brojne nisam ni odgovorio. Neki su se ljutili jer sam umišljen i ne odgovaram. Neki su se ljutili jer sam odgovorio kako im ne paše. Neke teške ljudske sudbine nisam uspjevao popraviti, a kako sam bio prvi u redu, svo to nezadovoljstvo i razočaranje bi dopalo mene. Kad bolje razmislim, najveći broj puta sam legao opterećen i teških pleća. Mediji su već tada izmišljali priče, “prodao sve da liječi sina”, “tata heroj napustio biznis”. Već tada se objavljivala gomila stvari koje jednostavno ne stoje.

Postaneš javan i moraš se javljati na javna pitanja. Ako kažeš mišljenje u korist slobode cijepljenja, temeljene na vlastitom iskustvu, odmah si protivnik cijepljenja (što ja nisam, odnosno nisam protivnik prevencije od teških bolesti). Ako kažem da sam za kanabis, udaraju svi koji su kontra. Ako kažem da se opredjeljujem za duhovnost projekta Grada Anđela, jer trebam neku veću svrhu u ovoj borbi za djecu, onda napadaju neki koji se ne osjećaju vjernici.

Danas se rijetki javljaju i više je mira, a opet nastavljam nekim svojim tempom raditi ono što sam radio i pritom imam manju, ali prijateljsku podršku.

Izgubio sam:
– mit o sebi
– laži o sebi
– ego
– lažno dostojanstvo
– helpdesk za horde nezadovoljnih

Dobio sam:
– istinu o sebi
– iskrene prijatelje
– poniznost
– dostojanstvo po Božjem zakonu
– šačicu ljudi kojima nastojim pomoći

Iskreno, velik sam dobitnik. A cijena nije mala, pa što?

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here