Kupi igračku, tata!

1
945
Igračka!

Moj Vitić ima 7 i po godina. Njegov autizam nije nikad iskazivao interes za funkcionalnim igrama i igračkama. Mi se igramo na neke svoje načine, vrlo neobične na prvi pogled. Rijetko koristimo igračke i pomagala, osim u šumi gdje imamo pravo izobilje prirodnih materijala.

Ovog Božića Vito je iskazao interes za poklonima, posebno onima koji su umotani u šuštave ukrasne papire. Vidio je da se ljudi vesele stvarima koje se nalaze ispod bora, te je na trenutke bio pravi znatiželjni dječačić. Ne pamtim Božić na koji sam mu kupovao igračke jer smo većinom se igrali nekim svjetlima i jednostavnim igrama koje su djelomično i vježbe. No, ovog Božića je do mene došao prijedlog njegove mame da mu ipak kupim pravi poklon. Igračku.

Otišao sam u shopping centar i ubacio se u kraljevstvo igračaka. Ušao sam veseo i motiviran, no moram priznati da mi je bilo teško pri srcu kad sam vidio kakve igračke se nude za sedmogodišnjake. Kako napredne igračke. Uzdahnuo sam teško i zaputio se prema stalaži gdje su stajale igračke za bebe i mlađu djecu. Dozivao sam se na radost, jer sam po prvi puta u dućanu s igračkama s misijom da donesem nešto zabavno svom Vitu. Bio sam nespretan poput slona u staklani. Nisam znao kupiti poklon. Oprostite mi, no nemam baš iskustva s time. Znam kupiti šarena pomagala za vježbe. Znam kupiti sitnice koje nude senzornu stimulaciju. Ne znam kupiti igračku.

Šetao sam kroz police, ali zapravo sam bio jako daleko. Razmišljao sam o danu kad sam po prvi puta u vrtiću vidio koliko je moj sin različitih od drugih. Među blještavim igračkama bljesnula su sjećanja na moju šutljivu bebu. Na mog dječaka koji nije progovorio i koji nije iskazivao velik interes za okolinu. Plakalo mi se. Dozivao sam se stalno – pa daj šta ti je, sad si došao po IGRAČKU!

Došlo mi je da pitam prodavačicu da mi nešto predloži, no odviše bi vremena otišlo na objašnjavanje za koga je. Trebalo mi je nešto što ne zahtijeva veliko razumijevanje i ne iziskuje dobru finu motoriku. Trebalo mi je nešto što svijetli i proizvodi zvukove, ali opet da nije prebučno.

Pritisnuo sam gumb na jednoj maloj klavijaturi s koje mi se cerekao veseli klaun. Počeo sam pritiskati i druge tipke, a svaka od njih je bila vesela na neki svoj način. Kako zabavno! Pritiskao sam zaigrano i ostale tipke i smješkao se. Igrao sam se. Već dugo nisam, zaboravio sam biti dijete.

Smiješna klavijatura putuje Vitu. Uručiti ću mu je teatralno kao pravi Božićni dar.

Hej narode, kupio sam igračku!

1 COMMENT

  1. Kad dečki zaigraju na ovom supeeeer poklonu🐦🐦bude bude Božanska pjesma! Mama👏Božić nek’bude svaku noć i dan🙏🌿Sretno

Leave a Reply to MIRJANA BEGIČEVIĆ Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here