Kako su me progonili i gazili pritom i moga sina

0
2469

Neki posvećeni ljudi bi rekli da je ovo moj problem. Rijetko me je što potaknulo u posljednje vrijeme kao stav ljudi koje sam iznimno poštovao, a koji su u svemu što prolazim zauzeli stav – to je tvoj problem. Ako nam posvećeni ljudi razmišljaju kako su zlo i nepravda samo naš problem, onda se zaista moramo zapitati za stanje Crkve u Hrvata. Aboliram, naravno, od ovog razmišljanja sve (ne)posvećene ljude koji istinu i pravednost stavljaju ističu iznad svega, kao svojevrsni slavoluk sretnijeg življenja na ovom svijetu.

Jedan od apsolutno najodurnijih događaja u uništavanju mene kao čovjeka i oca se zbio potkraj travnja 2017. godine, nešto više od mjesec dana od “Blitzkriega” zvanog Provjereno. Tog je dana novinarka portala 100posto.hr Ružica Matić stupila pred moju kuću, u zakupu udruge Grad anđela. To samo po sebi nije osobiti problem, iako je zanemarila činjenicu da se u toj kući potencijalno nalaze djeca s poteškoćama u razvoju i da ih svojim dolaskom može uznemiriti. No, novinarki je bio važan samo ulov jer u današnjem vremenu ovakvi ljudi nisu ništa nego lovci na glave.

Pogledajte video:

Evo zašto je ovaj video neprofesionalan, neljudski, a ponašanje novinarke Ružice Matić za svaku osudu:

  • ignorira prisutnost djeteta s posebnim potrebama, ne uvažavajući njegov status i način doživljavanja okoline
  • uspotavlja verbalnu komunikaciju kao stranac u društvu neverbalnog djeteta koje je smatra kao prijetnju
  • ne uspostavlja kontakt očima s djetetom i potiče njegov stres kroz ponavljanu verbalizaciju
  • ne mari za to što dijete ne shvaća da nitko nije došao po njega, ili po njegovog tatu
  • ne mari za to da dijete nije dobilo na vrijeme upute da ćemo ući u kontakt s njemu nepoznatim ljudima
  • ne mare za to da je dijete osobito uznemireno zbog snimatelja
  • ne brine ih ni najmanje to što se snimatelju ne vidi lice, a dijete iz spektra autizma ne doživljava da je iza kamere čovjek i ne razumije situaciju
  • ignorira zahtjev za napuštanje posjeda zato je u tom određenom trenutku brinem za svoje dijete

I što napraviti u ovakvoj situaciji kada se stjerani u kut? Uzeti kameru i razbiti je o glavu čovjeku koji na mom posjedu neovlašteno snima moje dijete? Baciti novinarku izvan granica posjeda, pa da imaju još jednu priču o nasilju nad “istraživačkim novinarima”? O svemu tome sam razmišljao, ali kao i u slučaju protjerivanja iz čekaonice “Jadrolinije”, prevagnula je ljubav prema Vitu. Znao sam da bi bila koja vrlo emotivna reakcija iznimno potencirala njegov stres, stoga sam se potrudio da ovu jako neugodnu situaciju pretvorim u svojevrsnu igru. Ja mogu živjeti s lovcima na glave, ali ne želim da moje dijete pamti takvu situaciju i na svaki mikrofon i kameru reagira kao na prijetnju, čime bi se drastično utjecalo na proces njegovog učenja jer u istom koristimo kameru.

Treba li se što dodati? Sve ovo ima i sudski epilog, a video kojeg sam podijelio je zapravo skraćena verzija objavljenog videa u kojem se vidjelo Vitovo lice. I to su ignorirali u uredništvu portala – objavili su video bez dozvole roditelja i odbili ga maknuti s portala. Mislite da je neka sitna odšteta od par tisuća kuna nakon par godina suđenja prava satisfakcija za doživljeno?
Ne, doživljeno se ne može od-doživjeti.

Novinarka Ružica Matić nije na tome stala. U dogovoru s nekim članovima udruge “Grad anđela” je upala na našu Skupštinu, koju su isti članovi prigodno ugovorili na svježem zraku ispred dvorca.

Još jedna sabotaža s “roditeljima” koji to nisu u smislu oštećenih roditelja Grada anđela. Riječ je o skupini ljudi koja je pomno razradila svoju prijevaru, a nekoliko ljudi iz udruge iskoristila da priča bude vjerodostojnija. O tom ćemo još naširoko pričati.

Tako to rade lovci na glave.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here