Blog Borba Grad Anđela

Jači od zla

By on November 14, 2019

Prije nego što sam došao na Dioš, ponavljao sam da je riječ o Božjoj volji. Mada moje greške i nečija zloba nisu stvar Božje volje, cijeli ovaj koloplet događaja na Diošu svakako nije prošao bez Božje intervencije. Iako se činilo da su stvari nepovratno izgubljene, dvorac je imao svoje saveznike i u to tamno vrijeme. Neki od njih su vrlo obični ljudi kod kojih je ljubav prema dvorcu bila veća od slova u naslovima. Razmjerno malen dio ljudi je zadržao i vjeru u projekt Grada anđela, no i to malo je skromnom dovoljno.

Ja osobno sam želio odustati nekoliko puta. Doista se ta odluka lomila u meni i bio sam jako blizu potpunog odlaska s Dioša. Nije to bilo pitanje krivnje ili odgovornosti, već jednostavno nisam više mogao podnositi sve te silne optužbe, podmetanja, pritiske. Činilo mi se jednostavno nemoguće uz sve to izgraditi Grad anđela. Iskreno, izgubio sam volju za gradnjom i sve više je u meni tinjala želja za osvetom i ratovanjem. Boljelo me to što je javnost gledala samo jednu stranu medalje, a ja nisam dobio priliku pričati o stvarnim događajima jer su oni postali predmet istrage na iju tajnost sam se morao obvezati.

Bilo je trenutaka kada uopće nisam mislio na Grad anđela. Valjda je to bilo vrijeme u kojem je Bog liječio moje rane. Osim što sam prikazan u javnosti kao najgori kriminalac, značajno gori od ljudi koji nas vode i vladaju nama unatoč aferama teškima stotine milijuna, izgubio sam neke ljude do kojih mi je bilo prijateljski stalo. Na stranu to jesu li pogriješili ili se može opravdati činjenica da su nestali, meni su jednostavno nedostajali kao moji prijatelji i poznanici. Odjednom se imenik u mobitelu stisnuo poput kineske majice, za mnogo brojeva. Morilo me to. Boljelo me.

U vremenu tišine moja razmišljanja o Gradu anđela su bila nedorečena. Želio sam sve to i dalje, no izgubio sam nit koja nas je vezivala. U početku su svi govorili da je to nemoguća misija i nije me osobito smetalo, no nakon svega što se dogodilo, ta ista procjena me smetala značajno više. Točnije, počela je nagrizati moju vjeru i buditi sumnje u meni samome. Jesam li se zaista otisnuo na još jedan nemogući put, što je meni nekako i svojstveno? Uvijek sam volio izazove i projekte koje su drugi unaprijed osuđivali na propast. Pitao sam se – jesam li i ovdje nastojao bahato dokazi svoju sposobnost, ili sam doista bio vođen samo ljubavlju?

Kad te pritisnu grijesi prošlosti, koje je i Bog vidio mnogo prije nego me poslao na put Grada anđela, iz močvare grijeha uzdignu se brojni duhovi. Podigne se razmjerno malo ljudi protiv tebe, ali kako složno stoje u formaciji čini se da ih je mnogo. I još zbog nečeg se čini da ih je mnogo. Ostao si sam.

No, iz močvare se ne podižu samo podrugljivci i neprijateljski duhovi. Mi ne živimo tako bijelo i sveto da ne bi i sami bili dio močvare. Iz iste močvare počne se uzdizati i naša tamna strana. Ljudi koji su probudili neke stare ratove, probudili su i zvijer za koju si se trudio da spava u tebi vječno. Probudili su ono od čega si i sam bježao, tvoju ne toliko daleku stvarnost, žalac tvoje taštine. Počneš osjećati kako taj trn u tebi raste i kako nezaustavljivo osvaja tvoje stanice u želji da ti još jednom postane gospodar i da služiš samo njemu.

Shvatio sam da bitka za Grad anđela se prije svega odvijala u meni. Nisam se mogao boriti za Grad anđela protiv podrugljivaca i nametnika sve dok nisam pobijedio jednako crnu prirodu u sebi. Trebalo se izbaciti s kolosjeka osvete i postati slijep prema zadovoljštini zbog razotkrivenja tuđeg grijeha. Trebalo se pozvati na molitvu, koja se činila troma i sažvakana kao u vrijeme slabih baterija na walkmanu. Sve se slijevalo u jednu crninu, bratimili su se lopoč i šaš, sve je gubilo smisao. Sve osim jednog – osvete.

Pobijediti želju koja se u crnim vremenima duha čini stvarnom i dostižnom je pobjeda protiv zla. Kad pobijediš ono što raste u tebi, dovoljno si snažan za sve što te čeka jer najgoreg protivnika si već porazio – samog sebe. Shvatiš ujedno da nikad boj nije bio protiv tebe i njih, već si svojim slabostima zametnuo boj protiv Boga i svega onog što od tebe radi. Otišao si predaleko u željama za uništenjem njegovih razmetnih sinova, zaboravljajući da te jedino djela dovode pred kraljevstvo nebesko, a ne mržnja. Ne postoji opravdana ili neopravdana mržnja. Mržnja je zlo.

Čovjek slobodan od osvete i želje za dokazivanjem istine koja je poznata Bogu, je čovjek spreman na povratak među ljude. Vraćati se treba ne zbog onog što je bilo, već zbog onog što će biti. Ispravno se vratiti samo zbog jednog – zbog onog istog poziva koji te je doveo na put.

Nije neka posebna moć potrebna za biti jači od zla. Dovoljno je biti jači od sebe slaba.

TAGS
RELATED POSTS

LEAVE A COMMENT

Tata Slaven
Grad anđela

"Jer takva je bila poruka koju smo čuli na početku - da volimo jedni druge" (1. Ivanova 3,11)

Facebook stranica
Knjiga RIJEČ LJUBAVI
Veličanstveni Dioš
Dom anđela
Veličanstvena dioška noć
Za male putnike
Grad Anđela – Zadnje objave
Knjiga VIDIM TE
Vitov svijet