Dvorac Dioš – kako dalje?

0
727

Gotovo nepoznati dvorac Dioš preko neći je postao predmet interesa javnosti kroz najavu projekta Grada anđela, koji je trebao osigurati jednu posebnu oazu mira i prijateljstva za djecu i mlade s poteškoćama u razvoju. Ta vizija je napadnuta i puno prije nego li je predstavljena, što je očekivani odraz tvrdokornog društva, začahurenog u rudimentarnim modelima skrbi. Razvijeni svijet je već odavno dao priliku prirodi i seoskoj idili da budu sastavni dio života djece i mladih s poteškoćama u razvoju, no naše društvo uspješno uništava sela pa je logično da će uništavati i ideje za njihovu revitalizaciju.

Hrvatski restauratorski zavod je kroz 2018. godinu proveo studiju koja je završila konzervatorsko-restauratorskim elaboratom dvorca Dioš, financiranim od strane Ministarstva kulture u iznosu od 280.000 kuna. Pošteno je priznati da današnji status dvorca Dioš nije samo poboljšan zbog učešća volontera i donatora, već prije svega i zbog sudjelovanja Ministarstva koje je dvije godine u nizu osiguralo sredstva za izradu elaborata. Predlažem da proučite stručni članak na temu provedenih konzervatorsko-restauratorskih istraživanja.

Za budućnost dvorca Dioš u smislu obnove iznimno je važan njegov status kulturnog dobra. Taj status predmnijeva da se svi radovi na dvorcu poduzimaju od strane licenciranih projektanata i izvođača, na osnovi prethodno odobrenih projekata ovlaštenih arhitekata od strane Konzervatorskog odjela u Bjelovaru. Kao i dosad, na dvorcu se bez posebnog odobrenja mogu poduzimati samo zaštitno-tehnički radovi, posebno oni vezani uz krovište i ostale dijelove dvorca gdje postoji povećana opasnost od urušavanja.

Neovisno o tome tko će upravljati dvorcem Dioš, trenutni zakupac udruga Grad anđela ili sami vlasnici, prvi sljedeći korak u obnovi dvorca je izrada glavnog projekta za cijeli dvorac, ili djelomičnog projekta za zapadno krilo dvorca. Parcijalno projektiranje je moguće ukoliko postoji neka razumna nakana, a kad je riječ o zapadnom krilu ono se može smatrati izdvojenom jedinicom. Projekt može izraditi samo posebno licencirani arhitekt, a financiranje projekta je ponovno moguće u suradnji s Ministarstvom kulture, no tek od 2021. godine.
U svakom slučaju, prvi sljedeći korak je izrada glavnog projekta, koji mora biti potpuno usklađen sa smjernicama iz konzervatorsko-restauratorskog elaborata.

Mogu vrlo iskreno priznati da o ovim procedurama i zakonskim regulativama vezanima uz kulturno dobro nisam imao dovoljno znanja kada sam se upustio u projekt. U meni je tada radio menadžerski takt i shvatio sam to kao još jedan projekt koji ću angažmanom vlastitim i vanjskih resursa uspješno usmjeriti. Imao sam sasvim realnu šansu za to sve dok Dioš nije pretvoren u gradilište nad kojim više nisam imao nikakvu kontrolu, o čemu sam objavio javnosti nepoznate informacije i činjenice.

Vrlo važan element u budućoj obnovi dvorca je njegova buduća svrha. Spomenutim elaboratom je predviđeno da svrha bude društvena, što znači da nakon potvrđenog elaborata dvorac samo i jedino može biti korišten na dobrobit zajednice. To je svojevrsni tehnički pravorijek koji obvezuje vlasnike i eventualne zakupoprimce dvorca Dioš. Da li će to biti projekt Grada anđela ili neki drugi koristan projekt, u ovom ili neko drugom vremenu – to ostaje u ovom trenutku nepoznato. Hrvatska Salezijanska provincije raskinula ugovor o zakupu Dioša s udrugom Grad anđela, no razloge otkaza sam kao Predsjednik udruge osporio. Do rješenja spora, ostanu nam sjećanja poput Noći anđela 2016. godine.

Vrijedno je i napomenuti da je postojanje konzervatorsko-restauratorskog elaborata ne samo tehnička podloga obnove, već i temeljna dokumentacija za prijavljivanje za različite programe financiranje u Hrvatskoj i Europskoj Uniji. Kod nas postoji niz primjera sličnih građevina čija je obnova financirana sredstvima Europske Unije, što bi svakako bilo moguće i u slučaju Dioša ako postoji društveno korisni projekt kojeg bi vlasnici ili dugoročni zakupoprimci odlučili ostvariti i voditi na dvorcu.

Bez vizije i društveno korisne namjene, razvidno je da će dvorac Dioš ponovno potonuti u zaborav. Za tim, vjerujem, nema potrebe dok postoje djeca i mladi kojima je takva oaza potrebna. Pitanje je samo tko će imati hrabrosti i vjere nastaviti projekt i hoće li zadobiti potrebno povjerenje relevantnih ljudi i organizacija.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here