Danas smo bili Bog

0
92


Nakon neprospavane noći i fibre, htio sam zaista ostati kući i jedan dan ne izaći iz kreveta. Ipak, otišao sam i dočekao me veliki zagrljaj mog omiljenog poštara Ivana. Kaže mi – stavi nas na Fejs! Pa evo, ali uz poštivanje Ivanove privatnosti da ne bi bilo da kršim neka bolnička pravila (mada je ovo snimljeno u zajedničkim prostorima).

Prije toga mi je naravno oteo kapu, kao i svaki put, ali ovaj put je nisam trebao tražiti po udaljenim dijelovima bolnice 🙂. Pitam ga koliko je već u bolnici, a on kaže “ne znam”. Dobri moj poštar Ivan. A poštar ga zovem jer bi htio raditi u pošti i pritom ne bi otvorio baš svako pismo 🙂

Primjećujem da se sad svi pozdravljamo. U početku na “dobar dan” nisam dobio puno odgovora, sad me veći dio njih rado pozdravlja. Nekolicina ide i koju riječ dalje pa popričamo o vrlo običnim stvarima. Nastojim ih nasmijati. Lijepo se pozdravimo, a ja u sebi izmolim nešto za svakog.

Danas mi je prišao Darko Dante, koji njeguje posebnu ljubav prema pisanim riječima. Prijavio mi je kako je Ivan ostao dužan za cigarete, jer je pokušao pomoći drugima. Odmah smo to riješili i Pjesnik Darko je dobio zaduženje platiti Ivanove “dugove”. Kaže mi, nastojati ću ne zaboraviti tako važnu misiju. Meni dosta 🙂

Nemojte misliti da je nestala težina. Nema laganog dana u posjetu ovom mjestu. Teško je gledati tatu na tom mjestu i teško je slušati jauke brojnih izgubljenih duša. Možda mi je najteže od svega čuti da nekim pacijentima nitko ne dolazi u posjet mjesecima. Zato im svakom običavam reći – došao sam vidjeti tatu, ali sam došao i radi tebe prijatelju. Sve da se barem na trenutak osjećaju kao voljena ljudska bića. ❤️

Danas su bile nimalo idealne okolnosti za posjet jer se osobno ne osjećam dobro. No zašto bi bilo idealno? To je život, da nije težak ne bi vrijedio.

Danas smo opet svi zajedno bili … Bog. 🙏

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here