Autizam kao presuda

0
479
Tata Slaven

Autizam u hrvatskom društvu nije ni bolest niti stanje, već presuda. Sama rana intervencije je izmišljena socijalna kategorija, dok su zdravstvene potrebe ove djece ignorirane čim im se stavi kapa autizma. Odmah se zna da će po posebnom programu u školu, gdje će naučiti vrlo malo. Zna se da će prilikom prvih problema u tinejdžerskoj dobi svi ovo dijete gledati kroz upitnicu za psihijatriju. Zato jer ga ne razumiju. I državni model zbrinjavanja ove djece je smještaj u ustanove i medikacija s ciljem da miruju i ne rade probleme. Što li je to nego presuda?

Zato ja svom sinu obećavam da će živjeti bolje od toga. Obećavam to i djeci koja ne uživaju roditeljsku ljubav i skrb, a njihovo udomljavanje i posvajanje u ovoj državi se ne događa. Što li je to nego presuda?

Previše obožavam svoje posebno dijete da bi pristao na to što mu se nudi. Živjeti s autizmom nije lako, ali se može. Pritom čovjek pronađe neku vrlo posebnu vrstu sreće. No, ono što mora pronaći je snaga da spasi svoje dijete od sustava koji za njega već ima predviđen broj. Jer ova djeca su nekome na vlasti samo nekakav broj na papiru.

Koliko god svijet bio tako loš za posebnu djecu, ništa od tog zla ne može biti veće od ljubavi koju možemo pokazati. Ova djeca nas uče upravo tome: strpljenju, upornosti, trpljenju. Više od svega nas uče bezuvjetnoj ljubavi. Upravo onoj opjevanoj u Hvalospjevu ljubavi. Kako bih ih i razumjeli kad se ponašaju anđeoski? ❤️

Teško je nekada proći kroz ugrize koji grizu dušu. Nekada si moj sin ne može pomoći i grize sebe i mene. U tom trenutku samo se sjetim koliko ga volim i koliko mu želim boljeg zdravlja i osmijeha. Ugrizi nisu kazna već buđenje uspavane duše. Ugriz tjera na djela, jer iskrena ljubav nije lijena ni bojažljiva. Iskrena ljubav ne razmišlja o posljedicama, niti pazi da bude zapamćena.

Hvala ti, Vito, kažem si. Dati će tvoj tata cijelo svoje biće za malo tvog osmijeha i sreće na ovom svijetu ❤️

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here