A tko je Vitov zastupnik?

0
117

Aktivno sam promatrao predsjedničke izbore ne zato što volim politiku i zato što vjerujem u pomjene, već zato što smo dio ovog svijeta u mladoj zvijezdi koja se zove Hrvatska, ma koliko se ne osjećali dijelom društvenih zbivanja ili kotačićem promjena.

Kakvi god izbori bili u Hrvatskoj, oni predstavljaju borbu za moć između dvije najveće stranke, uz epizodne gerilske ispade manjih stranaka. Činjenica je da se 30 godina u Hrvatskoj na vlasti smjenjuju ljudi iz stranačkih piramida, koji nerijetko nemaju sposobnost ni znanje voditi nas u bolju budućnost. Pritom ne mislim na predsjednike i premijere, već na cijeli ešalon popunjivača mjesta na izbornim listama.

Kažu da je građanska dužnost izaći na izbore. Ja prije svega smatram da je građanska dužnost naučiti gradivo prije izbora, te pomno proučiti programe političkih opcija i pojedinaca. Redovito ispunjavam tu građansku dužnost, a najčešće zaključujem da su izborni programi poput uputa o korištenju lijeka – štagod unutra pisalo sitnim slovima, popiti ćemo ga u nadi da nam bude bolje.

Rijetko koja parlamentarna stranka u svom programu zastupa moga sina. Nijedna veća, a ove manje ionako više pokušavaju držati glavu iznad vode, nego doista biti na dnu, zajedno s velikim brojem ljudi u Hrvatskoj. Možemo graditi, prosvjedovati i boriti se za dobro u ovom društvu, no ključevi puta u središte Hrvatske odakle su jedino moguće tektonske promjene, uvijek se drže na sigurnom, daleko od naroda. Narod zbog toga više ne vjeruje u promjene, s gorčinom izlazi na izbore, a s još više gorčine napušta državu. Svake godine se smanjuje broj ljudi koji žele promjene, a jednom kad osjete stabilnost življenja na nekom drugom mjestu, daju prednost običnom životu pred hrvatskim snovima.

Ja osobno vjerujem u promjene. Vjerujem olako i bez zadrške. Pao je i moćni Babilon. Pao je Rim, pala su kraljevstva, pale su moćne države koje su vodili neprikosnoveni vladari.

“Svaka sila za vremena!”

Apsolutno. Nema nepobjedive sile, a samo je jedna nepromjenjiva snaga. Bog. Samo je ljubav nepobjediva.

Ja bi za svog sina prolazio kroz pakao dok mi se tijelo ne raspadne. Ništa mi nije važnije u životu od njegove budućnosti. Ako se za nju ne borim, moj sin će upasti u arenu društvene netrpeljivosti prema razlikama. Pogledajte samo ove posljednje izbore; koliko uvreda i mržnje među ljudima samo zato jer ne dijele isto mišljenje.
A što onda čeka one s kojima ne mogu dijeliti gotovo ništa jer prije svega moraju naučiti njihovu različitost?

Mog sina ne očekuje ni prijateljstvo niti ljubav kad jednog dana bude mladić. Ne očekuje ga posao. Sve zato je drukčiji. Da ti se srce raspadne!

Ali ja šapćem srcu svojem:
“Ne raspadaj se na ledenom duhu vremena, već udaraj snažno u zvoniku ljubavi!”

A ono mi odgovara:
“Budi zastupnik svome sinu!”

Ja ću promijeniti sve što mogu, a ono što ne mogu će se mijenjati u pravo vrijeme. Ja ću graditi, a ono što ne mogu izgraditi će se izgraditi u svoje pravo vrijeme. Ja venem na ovom svijetu, ali ne prije još pokojeg cvata i još pokojeg opojnog mirisa. Samo zato jer livadom šeta jedan poseban dječak i možda još pokoje dijete bez zastupnika.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here